Nepolitikin Zabavnik

Tajne poštarske torbe

Osmeh broj 3

  • Poppy Cake

Poštare, poštare“, viče za mnom baba Lepa iz Baneta Radića 20, udaljena nekih tridesetak metara i trči kao da je dalji rođak Olivere Jeftić. “Čekaj da te pitam nešto“,dere se baba Lepa kao da je od životne važnosti za nju, mene i celu mesnu zajednicu. “Kaž*te, baba Lepa, gde gori” pokušavam ja da budem duhovit. “Poštare, zašto samo ja nisam dobila račun za struju” ? “Svi u ulici su dobili samo ja nisam“! Uf, svašta bih joj rekao, skidajući ovu torbu prepunu računa i drugih koještarija da malo odmorim ovo polovno  i premoreno rame i vratni deo kičme opterećen spondilozom.

Nameštam osmeh broj 3 (za histerične babe) i smirenim glasom odgovaram : ” Biće, baba Lepa, nisu još stigli , sutra-prekosutra, najkasnije“.”Lažeš ti mene, svi su u ulici dobili, evo, Marica je već platila , samo ja nisam ni dobila, hoćeš da me isključe“? Sad već histeričnim glasom , baba nastavlja da mi se unosi u lice i svađalački upita : “ Gde je naš poštar,ko si ti,ustvari,gde je naš Zolika ? Barabo, zvaću ja poštu da se žalim, isključiće me zbog tebe što ti nećeš da radiš i hvataš zjale “! Joj,opet ja gunđam u sebi i ponovo nabacujem onaj isti osmeh i skidam kapu : ” Bako, pa to sam ja , vaš stari poštar, nisam radio par dana, imao sam neka privatna posla“. Tek tada opazih suzu u njenim očima i ne znajući kako da se postavim, stavim joj ruku na rame ne bih li je nekako smirio. Baba, odjednom kao da je uključila drugi program menja ton i veselo dreknu : ” Zolika,vratio si se,dobro je , ovi što te menjadu nemaju ništa pojma da radidu ! Jel* imaš pismo od moje Milice , nije mi pisala, ima već tri meseca “. Tri godine, baba Lepa, mislim se ja u sebi , nisam ti doneo pismo iz Kanade, zaboravila je ona tebe”, al* ugrizoh se za usnu i ne rekoh ništa, osim :”Baba Lepa, kad će biti opet one vaše štrudle sa makom“, tek da nekako razgovor okrenem na drugu temu i ne čekajući odgovor, uzeh onu torbekanju i stavih je na rame ne bih li nastavio gde sam krenuo.

Prepoznah bljesak u očima baba Lepe kao da je počela njena omiljena indijska serija i promrmlja nešto kao :” Ostalo je još malo od prošlog četvrtka, sad ću ja“.”Ne morate, samo sam se šalio , moram da žurim, *ajte doviđenja“. I dok sam grabio napred krupnim korakom začuh piskav, starački glas : ” Zolii, štrudlaa” !

 

(Visited 50 times, 1 visits today)

1 Comment

  1. BRAVO ZOLI TO SU TE SLIČICE IZ ŽIVOTA ,SAMO TAKO……..LAGANO

Leave a Reply