Fotografije Gorana Kuprešaka – Čekaonice tišine…
…Mi živimo u skupu svetova, u uporednim svetovima. Tik pored nas i naše svakodnevne putanje, dok hodamo ulicama, pod strmoglavim zalaskom dana, kroz zamor hodnika rastopljenog vazduha napuštenih fabričkih hala, kao da smo još uvek oplođeni zavetom sunca, što u pogurenom telu medenih voštanica budi sećanje na zaborav. Svako pređašnje mesto našeg nastanka u isti mah sebe preobražava u nestanak. Vrtoglavo, poput nebeskih repatica, naše zagledane praznine ruše se na stranice foto albuma, u tela od crno – belih senki, izmorenih obrisa, snohvatica dojučerašnjih plodova i sokova života. Goran Kuprešak, je umetnik duše objektiva, vagabund i presretač prizora i događaja, koji tek što su rođeni, u sebi već su dovršeni i zaboravljeni. Kuprešak svojim fotografijama prekriva ili preklapa pređašnje vreme sadašnjim, u žamoru prolaznika kroz arterije života, bršljanom zaborava, što puzi do posmatračevih očiju, uvučenog u tunele staklastog osmeha, drhtavog plama epicentra života, što nam ga eoni svakodnevice iscrtavaju ili sebe rezbare po klupama i odmorištima. Negde već napušten i zaboravljen, moderator i propivedač, tu pored nas a uvek nevidljiv, Goran Kuprešak svojim fotoaparatom udiše potrošen vazduh svakodnevice, sa istim zanosom kao i sunce, što pred kraj dana zapada u dugačke ruke noći. Nemoćan da viđeno i doživljeno iskaže, Kuprešak dovodi svoje fotografije do samoispovesti, u sopstvena zatišja, ovenčana zavetom ćutanja i tišine.
Laslo Silađi, akademski vajar, Novi Sad, oktobar 2016.
Nesha
Sjajne fotkeB-