Bez markacije na stazi. Krenite. Jedan vikend. Jedan dan. Fruška gora vredi dana koliko je stara. Šta ne znate gde je? Uz tol’ku pamet, i pametne telefonske glavice sa očima navigacije uključite uesbeove use i krenite! Sa koje god njene strane da krenete nećete zažaliti. Jesen je. I lišće šušti pod nogama.
Kad ugledate ovakvu sliku, vrlo brzo ćete shvatiti da je to sasvim normalno.
Naići ćete na spektre boja iz detinjstva…
Poznatu sliku nakon nekog uspona…
I naravno… Preteće stablo, zapravo stari čuvar koji se uspavao…
Zbog toga što je Fruška gora, lat. Alma Mons, ostrvska planina i Nacionalni park u Sremu, koji je u Vojvodini (jedan mali deo ulazi na istočni deo Hrvatske) nekada davno bio deo Panonskog mora… Mnoge vrsta gljiva koje rastu na njoj su tu zbog toga, kao i mnogbrojne druge vrste koje su je učinile jedinstvenom među planinama pa je 1960. godine dobila status Nacionalnog parka! A statistika bog te pitaj kad je ažurirana, no bilo je oko nekoliko stotina različitih gljiva. Mnoge jestive i mnoge otrovne. Da bi ste upoznali ovaj detalj Nacionalnog parka morate imati dobro predznanje, ili odličnog vodiča!
I naravno da mora da pređe jedan od mnogobrojnih potoka…
Ako vam se odjednom tokom šetnje sve okrene naopačke možda je to zato što ste doživeli katarzu. A možda se samo zezam, no putevi su prohodni i šuma je čista. Dobro, skoro čista.
Savršena staza za pesmu ili zvižduk…
PA KAD DUNEŠ !!!! 😀 😀 😀
Kako ide, ” mahovina je na … ?” Na kojoj strani? … 😀
I dok dan sa grupom sa kojom ste pošli ili sami, polako dolazi kraju , sa nekih strana već senke povlače liniju a na drugoj se poigravaju brojevi mešajući boje u glavi!
Kao sa platna Pol Sezana! K’vragu koliko čudnih boja…
Sa klincima je super uzeti štap i mačevati se! Šta? Niste nikada zamišljali da ste vitez? Dobro, nisam ni ja… Ja sam uvek hteo da budem k’o Konan! 😀 Al’ opet, detinja igra sa štapom u sasvim bezbednom okruženju će vas opustiti i prespojiti sinapse na pozitiv!!!
Naravno ne zaboravite da postoje i druge stvari osim sočnih pečuraka! JA se uvek pretvaram da sam belgijski patuljak. 😉
Savršeno sklonište za lisicu, šakala, ježa, vevericu, Deda Mraza ! Vi tražite – ona ima! Njena flora i fauna je čuvena u Evropi!
Netaknutost šume je čini onakvom kakva zaista jeste. Ta njena sirova snaga koja je bez ljudskog uticaja stvorila svoj svet, se brani sama sobom. Sama liže svoje rane…
Old road take me home…
I… ?
Mnogo je priča koje će biti pričane o Fruškoj Gori. Na kraju slika na izlazu iz nje deluje kao i ona na ulazu. Smirujuće. Hoćete da se opustite? Da vam živci nađu prirodan put i da bukvalno, dišete punim plućima!?? Imate mnogo udruženja, planinarskih, ovakvih onakvih… Odaberite svoju Ekipu!!! I Krenite. Za jedan dan šetnje po njoj, neko bi dao grdne novce. A mi to uzimamo zdravo za gotovo. K’o ovce.
ZAto Svi Na Frušku!
Mnogo je priča koje trebaju biti ispričane, i prošlosti koju ona štiti. Zato je prvo mi moramo štititi.
Leave a Reply