Nepolitikin Zabavnik

Priče iz ravnice

Promocija knjige Zorana Kneževa : “NOVI SAD – Priče iz prošlosti”

img_2289

Večeras, 21.12. u Novosadskom klubu, Zmaja Jovina 3/1,sa početkom u 18 časova smo prisustvovali promociji dugo očekivane knjige, koja je posle mnogo problema i peripetija ipak ugledala svetlo dana, “NOVI SAD – Priče iz prošlosti“, autora Zorana Kneževa.Zoran Knežev, hroničar i beležnik novosadskih priča zaslužio je da mu prepun “Novosadski klub

i nekoliko eminentnih govornika oda počast za upornost, istrajnost pa i tvrdoglavost da istera svoje i izda knjigu koju bi trebala da poseduje svaka novosadska porodica, ili bar svaka koja se tako oseća.

img_2291_cr

Više od dva sata knjigu su predstavljali i osvrtali se i na prošle novosadske hroničare gospoda Dragan Kojić, direktor Gradske biblioteke, Dr.Vladimir Sakač, urolog – nefrolog i istraživač i istoričar medicine Novog Sada, Magistar Siniša Jokić, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture, inače recenzent knjige, akademik Pavel Domonji i profesor istorije i poznati muzičar Miodrag Miša Blizanac koji je osim kroz priču i kroz muziku i pesmu predstavio ovu divnu i vrlo važnu knjigu.

img_2278

Na kraju je i sam Zoran Knežev pozdravio sve prisutne i ispričao sa kakvim se sve problemima i nedaćama susretao dok je prikupljao građu za ovu knjigu, koliko mu je ustvari vremena trebalo da je završi i bez koga ova knjiga ne da ne bi bila to što jeste, nego ne bi uopšte ni izašla.

Pre i posle promocije autor je svojeručno potpisivao primerke knjige zainteresovanim posetiocima.

Redakcija DOTKOMa je pokušala da kroz nekoliko fotografija približi atmosferu sa ove sjajne promocije.Na kraju da se pohvalimo da je jedan primerak knjige uz posvetu autora sada naše vlasništvo :).

img_2292

(Visited 96 times, 1 visits today)

9 Comments

  1. trivamilinov@gmail.com

    Šteta što grad nije imao razumevanja i finansirao to kapitalno delo, koje je po prvobitnoj zamisli neprikosnovenog hroničara i publiciste (a sada i književnika) gospodina Kneževa trebalo štampati u tiražu od 500.000 komada i džabe podeliti svakom novosađanu, jer sigurno da takva knjiga mora imati počasno mesto u svakoj kući i da je svaki novosađanin mora svakodnevno čitati i isčitavati. Svejedno, važno je da je štampana i da će trajno zabeležiti istorijske činjenice za koje samo autor zna i niko više, a koje je svojim neumornim istraživačkim radom prikupio, prepisao iz starih novina i obogatio sa fotografijama koje je godinama mukotrpno skupljao sa interneta. Svejedno, važno je da je knjiga ugledala svetlo dana zahvaljujući upornosti gospodina Kneževa i da će novosađani, zahvaljujući njegovom samopregalačkom istraživačkom radu i posle par milenijuma moći sa uživanjem i oduševljenjem moći da čitaju to kapitalno delo. Drago mi je što su uvaženi govornici smogli snage da prepoznaju neprocenjivu vrednost knjige i samog autora čiji je nemerljivi doprinos istorijskoj nauci bacio u zasenak i prevazišao sve dosadašnje novosadske istoričare i hroničare. Istini za volju njegove tekstove koje je do sada objavljivao uvek su pratili negativni komentari zavidnih, bolesno sujetnih novosadskih „istoričara“ jer im je gospodin Knežev pokazao i dokazao da se radom i upornošću može doći do revolucionarnih istorijskih otkrića i bez fakultetske diplome i kojekakvih zvanja. Da njega nema i da nije desetine hiljada sati proveo istraživajući istoriju Novog Sada po raznim arhivima i biblioteci Matice Srpske mi ne bi znali ni ko je kumovao nazivu “Srpska Atina”, ni gde su bila prva groblja, ni kako je snimam prvi novosadski film, ni kada se zakotrljao prvi automobil, ni ko je bio prvi učitelj gimnastike, ni kako je nastao Almaški kraj, ni kada je bio prvi maturski sastanak, ni za prvi nudistički klub, ni ko je bio prvi skretničar, ni o prvoj pivari, ni da li Miletić nekom preti, ni o tragediji na korzu, ni kako je prvi toples uzbunio štrandaroše, ni kada je u Novi Sad došao prvi tramvaj, ni kada je Novi Sad dobio prvu poštu, ni o pojavi prvih kafana, ni ko je bio dželat, ni o mukama sa akovima, ni o lakim ženskama i rđavom vinu… i još mnogo štošta. Zato gospodo fakultetlije odbacite vašu sujetu i budite zahvalni gospodinu Kneževu što je svojim samopregalačkim radom otkrio do sada apsolutno nepoznate činjenice o Novom Sadu koje ni u snu niste znali i njegovu knjigu u šake da se malo obrazujete. Voleli vi to ili ne, ali on je sigurno najveći novosadski istoričar, hroničar i publicista (a nakon objavljivanja ove kapitalne knjige i značajan književnik) svih vremena i da će u budućnosti sigurno neka novosadska ulica nositi njegovo ime i imati spomenik na nekom od trgova, kao Vasa Stajić, a vas se nećemo ni sećati, jer je znao i umeo da lakim i čitljivim stilom obradi tekstove iz starih novina i da nas polupismene penzionere obrazuje o istoriji a ne da piše za nobelovce, akademike i uobražene fakultetlije.

  2. banchilo

    Zahvaljujemo uvazenom gospodinu Trivi Milinovu,takodje jednom od hronicara Novog Sada na komentaru i sto nas cita.

  3. Uroš Kikić

    @Triva Milinov
    Pročitao sam vaš komentar pun ironije i cinizma i ne mogu da verujem. Čemu toliko negativnosti i odbojnosti prema tekstopisačkom radu gospodina Kneževa? Da li vam je jedina zamerka što nema fakultet? Čovek se trudi i radi onako kako zna, ume i obrazovanje omogućava. Ja sam čitao njegove tekstove koje je objavljivao portal „Moj Novi Sad“ bez predrasuda, kao zanimljive članke i nisam tražio dlaku u jajetu. Shvatao sam ih onako kako ih je Knežev i pisao – populistički, nisam tražio nikakvu naučnu verifikaciju ili recenziju vas „stručnjaka“ istoričara. Istini za volju velika većina tekstova koji su bili objavljeni zasnovani su na prepisanim tekstovima iz starih novina i neproverenim činjenicama (bilo je i tekstova koje su svojevremeno objavili drugi autori) ali ih je Knežev vešto obradio i prilagodio populaciji za koju piše, populaciji kojoj nije stalo da tekst bude istorijski verodostojan nego zabavan i dao im lični pečat. Morate priznati, uvaženi gospodine Trivo, da ne možemo svi biti istoričari i da svi moramo znati istoriju. Da li ste vi u svakom petparačkom romanu tražili nepobitnu naučnu istinu? Siguran sam da niste. Zato manite se ironije i pustite nama da uživamo u bajkovitim petparačkim tekstovima o Novom Sadu koje je Knežev mukotrpno prepisivao iz starih novina.

  4. Sanja

    Sram vas bilo! Sta ste se okomili na coveka sto nema fakultet. Nije ni Leonardo da Vinci imao fakultet pa je ostao zapisan u istoriji. Uostalom i Ajnstajn je bio loš djak i jedva je preko veze zavrsio fakultet pa je napravio najveca otkrica u nauci. Zoran je pametniji i obrazovaniji od svih vas na gomili i da je hteo zavrsio bi dva fakulteta, ali nije hteo da ne bude isti kao vi. Dovoljno o njemu i njegovoj maestralnoj knjizi govori to sto su na promociji bili naugledniji novosadjani. Ne bi valjda najveci i najpoznatiji novosadski istoricar mr Svinjisa Jokic bio recenzent knjige da ona nije vrhunska i da ne predstavlja neprocenjiv doprinos istorijskoj nauci. Vi koji Zoranu zavidite i ismevate se sa njegovim likom i delom nikada necete moci da napisete tekst koji samo u jednom satu procita stotine hiljada ljudi. Njegove sve tekstove na internetu citaju milioni ljudi iz celog sveta i odusevljavaju se njima. Vase komentare niko ne bi ni procitao da nisu ispod Zoranovog teksta, a i ko ih procita zgrozi se. Okomili ste se na njega i sto koristi tekstove iz starih novina. Na njih niko više ne polaze autorsko pravo i može da ih prepise, a cutite sto gomila nasih politicara imaju doktorate koji su plagijati i prepisani od ljudi koji su zivi i imaju autorsko pravo. To vam ne smeta. Trebalo bi i vase diplome proveriti, ko zna kako ste dosli do njih. Sigurna sam da ce Zoranova knjiga, koja je remek delo, biti proglasena za najbolju knjigu decenije i najbolju knjigu o Novom Sadu koja je ikad napisana i zato i jeste NEPRIKOSNOVENI hronicar i publicista i takav će zauvek ostati zapisan u istoriji.
    Znam da na vase komentare ne treba odgovarati ali ovaj put sam morala, da se zna i da istina ostane zapisana.

  5. Duda

    Običan prevarant. Nazvao sebe hroničarem i publicistom, izprepisivao tekstove iz starih novina, odštampao desetak primeraka pa prodaje lakovernim i naivnim penzionerima na crno. Kada rasproda opet će odštampati desetak primeraka pa navatavati naivce da mu kupe knjigu. Tako će na sitno jajariti i uzeti lepu paricu od lakovernih novosađana. Bolje bi mu bilo da se lati nekog poštenog posla e ne da smišlja kako do hleba bez motike.

    • Comment by post author

      Mislim da niste u pravu.Nemam utisak da je Zoran Knežev prevarant,već čovek iskreno privržen svome gradu.Prilično me iznenadio i rastužio stav nekih ljudi prema gospodinu Kneževu.Ali, svako ima pravo na svoje mišljenje.

      • Duda

        Poštovani postar000, tačno je da svako ima pravo na svoje mišljenje, ali da ste pročitali njegove tekstove koje je objavljivao na portalu mojnovisad.com a koje je sabrao u nazovi knjigu, svatili bi ste zašto sam ga nazvala prevarantom i verovatno bi istovetno mislili o autoru.

        Ni jedan častan čovek ne bi prepisao tuđi tekst i podpisao ga svojim imenom, a većina njegovih tekstova su baš takva – prepisani (ili iz starih novina, ili iz dnevne štampe, ili sa raznih internet foruma). Svaki njegov tekst, koji nije prepisan, je „urbana legenda“ nastala na osnovu „pouzdanih“ izvora: čuo je od čoveka koji poznaje nekog ko je čuo od nekog čiji je komšija poznavao očevidaca koji baš i nije bio očevidac ali je pročitao u novinama. Pisati tako o istoriji Novog Sada je lakrdijaški, kontraproduktivno i skaradno. Ja sam redovno čitala njegove uvek negativno ocenjene tekstove, ali ne zbog sadržaja samog teksta, nego zbog komentara čitalaca koji su često veoma iscrpno i kvalitetno u svojim komentarima obradili temu diletanskog Kneževog teksta.

        Novi Sad kao relativno mlad grad, ali sa bogatom istorijom, zaslužuje istinite i objektivne tekstove o svojoj istoriji, a ne urbane legende koje Knežev prepotentno naziva „istorijom grada nikad do sada objavljenom“ i koje je sabrao u „knjigu“ kao „neumorni istraživač zavičajne prošlosti“. Ništa manje prevaranti nisu ni promoteri „knjige“ koji slatkorečivo opisaše to „kapitalno delo“ i obmanuše sve nas koji na osnovu njihove priče kupismo „knjigu“ – „knjigu“ koja je zbirka prepisanih i već objavljenih tekstova i fotografija prikupljenih sa interneta, a nema je u prodaji nego se samo može kupiti od autora bez ikakvog traga o kupovini (računa). Zar to nije prevara? Zar nije prevara kada se autor „knjige“ podpisuje sa „neprikosnoveni hroničar i publicista“ a sve od hronika i publicistike su mu prepisani tekstovi objavljeni na facebook profilu i lokalnom internet portalu koji, pored mene, čita još desetak ljudi. Ili možda nije, možda je to mentalni sklop narcisoidnog samozvanog „neprikosnovenog hroničara i publiciste“ inače bez zvanja i zanimanja, skromnog obrazovanja i još skromnijeg znanja.

        Eto, zato mislim da je prevarant, a vi, ako niste imali prilike da se upoznate sa tim „kapitalnim delom“, vi naručite “knjigu” od Kneževa, platite 1.500 dinara, prelistajte je, pa ćete se osećati isto kao ja (obmanutim i prevarenim) i suditi o namerama i poštenju autora baš kao i ja.

  6. Aleksa

    Bravo Dudo!!! Jasno i istinito od reči do reči.

  7. Bandit

    Skolski primer malogradjanina.

Leave a Reply