• Naš Kuprešak je ponovo upotrebio svoje kontakte i omogućio mi da porazgovaram sa jednim od svojih idola iz mladosti. Dva Zorana su razgovarala, a rezultat imate ispod. Izvolite, pročitajte !

zoran-predin-rockomotiva

  • Da li još smatrate da ste lokalni bend iz provincijskog grada ?

U geografskom smislu da. A po tekstovima i glazbi, mi smo globalni urbani indie rock band, koji je našao vlastitu originalnu umjetničku formu.

  •  Zašto ste ponovo okupili „ Lačni Franz“? Falilo vam je malo promene ili ste se ponovo osetili mladim ?

Istorija se ponavlja, pa su moji stari tekstovi i neke pjesme iz ranih osamdesetih, kada je propadao komunizam, danas kada propada kapitalizam, ponovo na isti način aktuelni. Mladost nije boja kose, mladost je stanje duha. Umjetnički okvir branda Lačni Franz, daje mi onu vrstu stvaralačke slobode, s kojom opet vraćam sadržajnu poeziju u aktuelnu muziku.

  • Nova ekipa ? Mladi ljudi ? Prenose li svoju energiju i na vas ?

Da. Učimo. Ja od njih i oni od mene. Za svoje nove pjesme trebam mladalačku energiju. Takodje za ”željezni repertoar” iz osamdesetih.

zoran-predin-oto-rimele

  • Šta radi Oto Rimele danas ? Čujete li se s njim i ostalim bivšim članovima benda ?

Oto Rimele je profesor na Likovnoj Akademiju u Mariboru, vrlo uspješan slikar, koji izlaže svoje instalacije širom EU. Bio nam je gost na mariborskom koncertu. Poslije trideset godina, ponovo smo stajali zajedno na bini. Sjetno i puno izazovne enrgije.

  • Svako dobro“. Kome ?

Ironičnu poruku naslovne pjesme našeg albuma šaljemo ”majstorima” iz našeg regiona, koju su uništili našu budućnost.

  • Jednom ste rekli da je „ Naša Lidija je pri vojakih“ prvi veliki hit i da ste zbog nje prvi put dobili neke značajnije novce kao alternativni band. Koliko novca očekujete od novog albuma ?

Lidija je bila zajebancija, koja nas je za malo upropastila. Jedva smo ostali živi. Ta je pjesma danas kamen temeljac slovenačkom turbo folku. Od novog albuma očekujemo milijun eura i rasprodatu turneju po najvećim dvoranama Balkana.

  • Vaša pesma “ Prvi Maj” je kako ste rekli – Ljubavna pesma radničkoj klasi. Je li još uvek aktuelna ?

Pjesma, kao i praznik radničke klase, biće aktuelna, dok god bude iskorištavanja radnika u procesu privredne proizvodnje.

lacni-franz-stari

  • Koje stare pesme “ Lačnog Franza” baš volite da izvodite na koncertima ?

Ovisi o prilici i prostoru. Barem trećina programa su stare pjesme, koje smo prearanžirali u novi zvuk. Jebivjetar Junior, Zombi Praslaven, Ponovo na svojoj strani, Poljub, ki riše ustnice, Bog br.2, Tiha voda, Gremo v nebesa itd.

  • Pročitao sam recenziju vašeg novog albuma u kojem su prilično iskritikovali novu ploču uz epitet “ Lažni Franz”. Kako reagujete na kritike ? Koliko ste sujetni, možete li da priznate ?

Bilo je mnogo više pozitivnih nego negativnih kritika. ( vidi u prilogu * ) Koncertima smo uvjerili stare fanove, da smo u sviračkom smislu, bolji nego ikad, i osvojili novu publiku, koju više zanima aktuelna stvarnost. Sviramo glasno, jako i beskompromisno. Sam sam svoj naveći kritičar. Poslije svakog koncerta, svakome mogu pogledat u oči.

lacni-franz 1

  •   Često izvodite neke stare pesme u novim aranžmanima. Gledate li na njih kao na potpuno nove pesme ?

Dobra pjesma je dobra pjesma, neovisno o razdoblju ili žanru u kojem je nastala. Ako u dobroj pjesmi nadjem i nešto svojeg, ona postaje kandidat, da joj svojom izvedbom nacrtam novo lice u novim, svojim, bojama. U Lačnom Franzu snimam i izvodim stare pjesme iz dva razloga. Imam odličnu i vrlo rijetku priliku, da popravim stare snimke s kojima nisam zadovoljan, pa tako snimim pjesme na način koji me danas zadovoljava, a drugi razlog je u tome, da postavljam u koncertnom programu stare uz nove, i tako pokažem publici, da su nove na razini ili još bolje od starih.

  • Skoro smo radili intervju sa Giletom iz “Orgazma”. On je uveren da je rokenrol izgubio svoj značaj. Slažete li se sa njim ?

Da. U smislu medija, koji bih mogao promjeniti svijet, rock’n’roll nije više ono što je bio. Ali osjećam, da nova publika ponovo traži pjesme sa porukom.

unnamed

  • Regionalizacija ? Nova Jugoslavija ? Čini mi se da je u Sloveniji najviše “ Jugonostalgičara”.

Slovenci, koji su prvi pobjegli iz Balkana, našli su potom Balkan u sebi. Paradoks. Da nije bilo ”majstora” možda bi izbjegli krvave ratove i ostali u labavoj poslovnoj konfederaciji, koja bi bila u privrednom i kulturnom smislu sigurno bolja od razgraničene regije u kojoj danas živimo.

  • Zaborav je nova filozofija”, “ Nostalgija je bolest”. Kako istinito i pre svega bolno. Kako se boriti protiv ekstrema?

Vlastitim primjerom. Nema druge.

  • Matija Dedić nam je u razgovoru za DOTKOM otkrio da jako voli vaš specifičan smisao za humor. Prisustvovao sam jednom vašem akustičnom nastupu u Novom Sadu gde ste pokazali da biste mogli biti uspešan stand-up komičar. Niste li vi to, ustvari, odavno ?

Vjerovatno ste u pravu. Mnogo sam naučio od svog starijeg kolege, gospodina Jimmya Stanića, koji sa svojih 88 godina još uvijek nastupa, i svojim najavama puni dvorane alternativnih klubova punih mlade publike. On je moj uzor. Ja sam najavama pojedinih pjesama rušio jezičku barijeru. Humor je oduvijek spajao ljude i gradio mostove. U tome uživam sto na sat.

Lačni Franz, Orto Foto: Miro Majcen

  • Kako zdravlje ? “Pumpa” radi dobro ?

Hvala na pitanju. Osjećam se odlično.

  • Planovi za budućnost ?

Upravo završavamo program Akustični Franz, kojeg smo pripremili za sjedeću publiku. Deset ”novih” pjesama, plus deset ”željeznog repertoara”, plus nekoliko velikih iznenadjenja. Akustičnu verziju Lačni Franz još nije imao. Ovih dana snimamo i novi ”ljetni” singl, s radnim naslovom Gusarska pjesma, s kojim želimo krenuti u ljetne rock koncerte. U Junu sviramo u Skopju i Ohridu, u Julu u Banja Luci, početkom Augusta na otoku Lastovo itd.

  • Hvala vam puno što ste pristali da se malo izrazgovaramo !

Hvala i vama. Svako dobro !

lacni-franz-svako-dobro-cover

*

                                         Zlatko Gall : Recenzija albuma “Svako dobro”

Naizgled, Zoran Predin je nakon sjajne i plodne samostalne karijere koju vozi na četiri-pet paralelnih kolosjeka, po uzoru na Azrin vremešni singl zapjevao “ništa mi više nije važno, našao sam novi band” te se s mladim glazbenicima i starim imenom Lačni Franz, “otkačio” i krenuo iznova. I to je sve? Nije.

Kao izvanserijski autor prepoznatljivog rukopisa i poetike, kao karizmatičan izvođač i frontman banda, Predin je u novu inkarnaciju Franza dovukao svu svoju glazbenu i svjetonazornu prtljagu. Istinabog, nećete tu naći ni gypsy swinga niti klasičnog šansonjerskog iskaza; ni art-rocka na novovalni način koji je bio bitan sastojak čuda zvanog Lačni Franz no album “Svako dobro” – dakle album s hrvatskim tekstovima kojem je parnjak “Ladja norcev” iliti “Brod luđaka” istovremeno slovensko izdanje s tekstovima na Predinovu materinjem jeziku – nije ostao lišen svega onog bitnog što možete očekivati od autora i izvođača Zorana Predina.

Album tako otvara “Vaš as na deset” kao tipičan spoj stare i nove vode; predinovske poetike utkane u dobro znana izdanja Lačnog Franza te svježe krvi mlađahnih (vraški dobrih) instrumentalista. Očitih recimo u tonu gitare koja logično baštini iskustva “novog doba” što je, naravno, danak glazbenih sklonosti koje su u band donijele “pridošlice”. Gitarist Tine Čas – znan i kao član banda Naio Ssaion, basist Anej Kočevar koji je studijski čarobnjak i producent, svestrani bubnjar i edukator Luka Čadež te klavijaturist Boštijan Artiček iz kultnog Društva mrtvih pesnikov, u zvuk “novog Franza” donijeli su i svoju prtljagu. Pa ćete u uvodnom broju naći i štogod od ovodobnih gitarskih manirizama hard rock/metala sljubljene uz melodiozne fraze na koje se nekoć referirao i stari Franz.

Zar je onda čudno da se u gitarskom solu pri kraju broja ćuti i nešto od art prog-rocka. A što je najvažnije, spomenuta kombinacija ili pak nova legura besprijekorna je i apsolutno prilježe uz Predinov osebujan “storytelling” vokal. Što je očito i u sljedećem rifoidnom brzacu “Ja vraćam sunce u tvoj dan” s reskom zavodljivo efektnom gitarom Tineta Časa i za Predina tipičnom meandrirajućom, a ne pravocrtnom melodijom.

lačni-franz 2

Ubojiti refreni

Dakako i ubojitim lako pamtljivim refrenom. Jedan od starih brojeva koji su dobili nove verzije je “Ponovo na svojoj strani” Ota Rimelea (i samog Predina) koja je izvorno kao “Na svoji strani” objavljena na sjajnom istoimenom albumu. Za razliku od izvornika iz 1986., atmosferske laganice s naglašenom ulogom sinta/klavijatura sa specifičnom lirskom Rimeleovom gitarom koja pri kraju broja ima i gilmourovski ton, nova verzija ima mnogo više gitare (u solu s nesumnjivim drukčijim rukopisom kao svojevrsnom dogradnjom Rimeleovog izvornika) te robusnijeg basa i bubnja dajući skladbi dodatni dramatski naboj.

Čao! Lavice” je novi “klasični” rock brzac u kojem se ćuti duh osamdesetih. Uspio je to broj Predinova “radio friendly” materijala s razlomljenom melodijom no kao i uvijek s ubojitim refrenom. I opet odličnim učinkom banda. “Na kraju filma” je pak nova laganica kao odličan primjer šansonjerskog Zoranova nerva zaogrnutog rock iskazom. A onda “Bog br. 2″, nova verzija uvodnog broja (“Bog nima telefona”) sa sjajnog Franzova prvijenca “Ikebana”. Koji je – kako to veli i sam Predin – konačno dobio izdanje kakvo je bilo zamišljeno i 1981.

lacni-franz-3

Usporedite li dijabolični zvuk basa nove verzije s pomalo “flah” snimkom izvornika ili novovalnu (a la Wire) strukturu skladbe s prvijenca s razarajućom ritam sekcijom i poput skalpela reskom gitarom iznad diskretnih klavijatura, razlike su više no očite. U korist nove izvedbe i “novog Predina” čiji u uvodu gnjevni vokal savršeno liježe uz nabrijani ritam, gitaru i furioznu punkersku energiju.

Bog br.2” je možda čak skladba u kojoj su se Franzi baš danas najviše približili svojim ranim koncertima dok su i autorstvom, ali i energijom raspamećivali publiku u ljubljanskoj “Študentskoj menzi” (gdje sam ih gledao u doba prvijenca) ili u Lapu na “Yurmu”. “Daj pusu, daj pusu” je više no zgodan žovijalni singl s razigranim ritmom i opet iznimnim gitarističkim učinkom.

A onda je stigao “Zombi Praslaven“; nova – također sjajna – verzija amblematskog “Praslovana”: i danas mi najdražeg broja u opusu Lačnog Franza. Koji je ne samo dobro “ostario” već novom verzijom – sjajnim suživotom klavijatura, sveprisutnih gitara i čvrste ritam sekcije – dobio novu još naglašeniju himničku dimenziju. Ovog puta bez harmonike, nabrijanu i “rokersku”. Ponajviše u završnici.

Generacijske teme

I “Praslovan” je, baš kao i svi drugi Zoranovi tekstovi, dobio sjajne hrvatske tekstove. Sačuvavši pitkost koju nudi samo materinji jezik, ali i aktualizacije, poput stihova u “Zombi Praslovenu” koji dijagnostički točno vele: “Pokisnule šake jada, polupismeni junaci bića; živa groblja svojih palih nada, vojvode i vitezovi kiča/Pijani od tuđih suza, sjene svojih starih muza; našli smo se, raspeta i kastrirana raja, i sebi propisno do jaja, sjebali smo sve, što smo sebi sjebati mogli”.

I “Praslaven” je očito još jedna u nizu takozvanih “generacijskih” tema kojima se Zoran (na samostalnim albumima) obraća “generaciji stripova na hladnoj pivi” i onima odraslim uz “505 sa crtom” potvrđujući se kao autor/pjesnik dedićevskog kova koji umjesto cendranja i parolašenja svoju istinu daleko artikuliranije pljuje svima u oči. Pa stoga u “Daj pusu! Daj pusu!“, tvrdoglavo poručuje “K’o modernog viteza i Praslavena, koji se bori za dobro u nama; plavo bijele i crvene boje (naravno, riječ je o bojama francuske revolucije – op. Z.G.); sloboda, jednakost i bratstvo, dobro mi stoje.

lacni-franz-4

” U sjajnom zaključnom broju “Svako dobro” Zoran pak šalje ironičnu poruku gospodarima “novih vremena”. Pa veli: “Nostalgija je bolest, sjeta je bez veze; danas ambalaža stvara kraljeve; glupost jede kičme usput, kao meze/Danas vrijedi samo snaga, novi sveci su od Vraga; smješkom su nas odmah kupili; Svako dobro, majstori! Samo vas smo trebali! Dobro ste nas sredili! Svako dobro majstori!”

Ipak, Zoran ne odustaje od starih ideala niti dopušta da ga šugava stvarnost gurne u apatiju ili na “mračnu stranu Sile” pa u “Ja vraćam sunce u svoj dan” kaže: “Ne zanima me više, tko je krao, tko nas godinama laže; tko se popeo, tko je nisko pao; koga jure, koga traže/Dosta mi je tužnih vijesti, kako guši zlo dobrotu; nemam vremena za nove mržnje; ima boljih stvari u životu”.

Da, doista. A jednu od njih nudi i album “Svako dobro“, jedan od najboljih u opusu i Lačnog Franza i Zorana Predina. Uzgred, bilo bi dobro znati hoće li ovaj album s hrvatskim tekstom objavljen ekskluzivno za hrvatskog nakladnika Croatia records konačno dobiti pravo na sudjelovanje u konkurenciji za nagradu Porin? Ili će Predin morati zatražiti i hrvatsko državljanstvo. Pa da ga “čistunci” koji skrbe o krvnim zrncima i domovnicama konačno možda pripuste u sredinu u kojoj je uvijek bio “svoj među svojima”. Baš kao i u Sloveniji.