U knjižari Boolevar Books je ne tako davno povodom promocije knjige “Kad Pepeo priča” , gostovao Dževad Karahasan. Pisac. Poreklom iz Bosne i Hercegovine koji živi i radi u na relaciji Sarajevo – Nemačka… Do sada je za svoja dela nagrađivan previše puta da bi se to ovde navelo, ali, dovoljno je reći da je i Geteova medalja u toj kolekciji. Sa njim je porazgovarao naš saradnik Goran Kuprešak i prenosimo vam samo deo fantastične atmosfere u Boolevar Books-u.

 

  • U vašim delima često se pominju strah i stid. Čega vas je strah, a čega se stidite ?

Tačno je. Nalazim da su strah i stid temeljne antropološke kategorije. Stid je put do prepoznavanja samoga sebe. U raju su Adam i Eva, bez imalo problema šetali goli dok nisu okusili sa drveta saznanja. Kad su pojeli tu jabuku, prestali su biti stanovnici raja, postali su ljudi svjesni sebe. I tu svjest o sebi stekli su preko stida. Stid je ono što vas vodi do granica saznanja između vas i drugog čovjeka. Stid je ono što vas vodi do sebe samoga. Mislim da je slično i sa strahom. Strah je jedan od izvora naše kulture. Čovjek je jedino biće koje se rađa sposobno za strah. Bez ikakva razloga. Nijedna životinja ne poznaje strah naprosto.

  • Radnja knjige „ Kad Pepeo priča“ smeštena je u 11. vek. Nije li to daleka istorija za savremenog čoveka ?

Na to pitanje bih , ako dozvoljavate, odgovorio jednom anegdotom. „ 2012. godine imao sam čast da primim Hajneovu medalju u Njemačkoj. Književni kritičar koji je govorio pohvalu meni na toj dodjeli, pita me pre dodjele – Šta sad radiš ? Odgovorim ja njemu – Neće tebe zanimati, jedan historijski roman. Pored mene stoji moja prijevoditeljica koja upravo završila prijevod prvog dijela ovog novog romana „Sijeme smrti“. Historijski ? Pa ja tako aktualnu knjigu nisam pročitala u svom životu. Kalendarski gledano, udaljenost između moje priče i današnjih ljudi je ogromna, ali ne zaboravite da postoje konstante u našem ljudskom životu. Bojim se da su po tim ljuskim konstantama ona epoha i današnja jako bliski.

  • Koliko kultura spaja ljude u regionu ?

Ja mislim da ih spaja veoma bitno. Moj pojam romana određuje Miloš Crnjanski koliko i Ivo Andrić. Miroslav Krleža , koliko i Meša Selimović ili Svetozar Ćorović. Moj pojam lirike neraskidivo je vezan za Vladislava Petkovića Disa i za Tina Ujevića koliko i za Maka Dizdara i za Skendera Kulenovića. Moj pojam komedije određuju podjednako Nušić, Sterija Popović ili Duško Kovačević kao i Marin Držić, Ivo Brešan ili bilo koji bosanski pisac, uzmite Petra Kočića ili bilo koga drugog. Ono što je povezao jezik povezao je i bog. Veliki njemački filozof Vilhelm fon Humbolt kaže da jezik određuje ne samo način razumijevanja svijeta nego i osjećaje svijeta onih ljudi koji tim jezikom govore. Tako da ja tvrdim da su naše kulturne veze toliko duboke da ih ni političko nasilje koje se sprovodi na ovim prostorima već 30 godina ne može pokidati.

 

  • Kad biste mogli da odredite jednu temu o kojoj vi pišete čitav život, koja bi to tema bila ?
Dzevad-Karahasan-19
Dževad Karahasan

Ja mislim, dragi kolega, da pisac uvijek ispisuje sebe. Ako hoćete da upoznate nekog čoveka zamolite ga da govori o bilo čemu osim o sebi samome i vi ćete mnogo naučiti o njemu. Ja ako govorim o drvetu kestena ili o Dunavu ili o lijepim ženama koje sam gledao u Ateni, možda ću reći o kestenu, Dunavu i tim ženama al ću o sebi reči mnogo. Dakle, kad pokušavamo pisati o nečemu drugome mi se pokušavano sakriti. Sakriti činjenicu da govorimo o sebi.

  • Da li je nekako ove godine vaša književna slava na vrhu ?

Ne znam. Jer za mene je književnost razgovor. Pišem u nadi da ću naći dobrog sugovornika a stvarno razgopvaramo sa onim čovjekom kojem dozvoljavamo da nas stavi u pitanje. Ako vam ne dam pravo da mi kazujete svoju sliku mene, ja ne razgovaram sa vama. Meni trebaju sugovornici , a ne sledbenici i dogod sam upućen na razgovor, ja ne mogu osjetiti ni slavu ni veličinu. Dogod sam čovjek razgovora, ja sam uvijek početnik.

  • Sad živite na relaciji Berlin – Sarlcburg – Sarajevo. Gde bi najradje živeli ?

Teško pitanje. Ne znam. Ja bih volio otići iz Sarajeva jer je tu previše stvari koje me bole. Sve mi je tu prejako važno da bih mogao podnijeti. Stvari koje ne volim. Ali Sarajevo neće da ode iz mene. Mnogo volim Berlin, baš ga volim i imam dojam da su me tamo ljudi prihvatili dobro, ali u tom gradu mene ne pamti ni jedna klupa, nijedno drvo u parku, nijedna ulica, nijedna fasada. Nema nijednoga mjesta na kojem isplivaju sjećanja na dramatične događaje koji su me odrijedili. Razumite me, ja u Berlinu nikad nisam bio zaljubljen, nikad nisam bio očajan . Teško nam je biti čovjek i osjećati se živim u gradu u kojem vas ništa ne pamti.

Dzevad-Karahasan-07

  • A Novi Sad ?

Novi Sad je jedan od gradova jugoslavenskih koji mi zaista nedostaju. Novi Sad je grad u koji sam često dolazio, rado dolazio , u kojem sam stekao mnogo dragocjenih iskustava. Grad koji ima nekakvu svoju opuštenost. Možda ja Novi Sad volim zato što ga nisam upoznao. Da sam ga upoznao verovatno bih ga manje volio, ali u mom osjećanju to je grad koji ima jednu ugodnu opuštenost, izrazito kulltiviran grad što mi također prija. Grad u kojem još uvek ljudski tempo određuje život.

  • Kako gledate na godine koje su pred vama ?

Da vam pravo kažem, ne gledam na te godine. Artur Šopenhauer, veliki njamački filozof govorio je – Kad bismo bili razumni, svaki bi se čovjek ubio u trideset petoj godini jer zna da sve što čeka je gore od onoga što je prošlo. Ja sam to uvijek znao i uvijek sam tako osjećao. Ali mi se živjelo. Pisac je čovjek koji malo više misli nego što živi tako da ja kad mislim o godinama koje su preda mnom sanjam da završim neke knjige koje sam počeo. Na primjer – Knjigu o šutnji. Ja već nekoliko godina radim na knjizi koja obrađuje fenomen šutnje. Mnogo bih volio završiti tu knjigu prije nego odem.

  • Poručiite nešto čitaocima DOTKOMa.

Ja im ne bih ništa poručivao jer sam dovoljno star i dovoljno pametan da bih znao kolika sam budala. Zato ne dijelim savjete i nemam poruka. Osim – ljudi, radujte se ! Pokušajte se radovati onom dobru koje ste dobili a svi smo dobili nešto dobro.

Dzevad-Karahasan-30
Naš saradnik i pisac.

Hvala vam puno na ovom razgovoru.

Hvala i vama .