Današnji članak ne može biti aktuelniji. Upravo danas, 14.02, na Valentinovo ili Svetog Trifuna, kako vam drago, zagrebačka jazz / electro / post rock atrakcija CHUI nastupa zajedno sa Josipom Lisac u Sava Centru. Nekoliko dana ranije naš Marko, zagrebački Dotkomaš porazgovarao je sa Tonijem Starešinićem, čovekom koji je najvažniji šraf ovog benda. O čemu su pričali i koliko su piva popili, možete saznati u redovima koji slede…

I još nešto…Ovo je prvi intervju trenutno najveće atrakcije hrvatske scene nekom srpskom mediju. Nego šta nego ćemo da se hvalimo tom činjenicom !

Kažu na stranici benda CHUI:

Samo slušaj i glazba će ti dati odgovore na sva tvoja pitanja 🙂

Naš saradnik iz Zagreba, Marko Kovačić je ipak odlučio popiti craft pivo sa Tonijem Starešinićem, pokretačem i skladateljem iz već sad legendarnog sastava CHUI. Bio je maglovit i prohladan dan na poznatom trešnjevačkom placu u Zagrebu.

 Toni-i-Kova

DK: Koliko često ti se događaju glazbene noćne more?

Toni: Noćas. Pripremam repertoar za Josipu Lisac. Dogodilo se jednom do sad, i to je prvo iskustvo sa tim, cijelu noć sam loše spavao, sanjao sam svo vrijeme taj jedan akcent, nakon kojeg dolaze tri harme i nikako ubost taj akcent i pogoditi te harme. U jednom trenutku sam se probudio iz sna i prenuo, Željka pita šta je, šta je? Pa, ne mogu pogodit harmu. Dobro, malo sam poludio.

DK: Drugo pitanje bi bilo; kada je sve to počelo, ali evo vidimo tek je počelo. No, kada je počelo s glazbom kao takvom kod tebe?

Toni: Kao klinac, došao prvo u kontakt preko gramofona i ploča kod svog dide na otoku Istu, ono kad je bura vani, zima, skupljali bi se svi u tinelu (dnevni boravak) i puštali njegove stare ploče i nakon toga su me starci upisali u osnovnu glazbenu školu u Zadru, to je išlo OK, no nikad nisam bio fan toga što je trebalo vježbat, nego bi uvijek lupao nešto po svom. Taman negdje pri kraju osnovne škole, tata, koji je radio u Francuskoj na jahti, bi donio hrpu nekih CD-a, tu je bilo jazza, bluesa, funka, rocka, u biti baš to sve što je kasnije i ostalo i to me osvojilo. Tada negdje sam završio s glazbenom školom, šest godina je prošlo, onda sam išao na srednju i kasnije u Zagreb na faks. Kad sam došao u Zagreb i napokon počeo živit sam, kratko vrijeme s bakom,  krenuo sam dalje kopati po glazbi, kupio liniju, počeo kupovati kazete, CD-e, sve se to širilo, vremenom je počeo i faks zaostajati, na kraju faks nisam završio, ali sam objavio prvi album Mangroova (Svijet za nas, 2009.). To je bio prvi bend, prve pjesme, prve svirke – sve.

DK: Jesi li tada radio s još nekim bendovima?

Toni: Ne, tada sam radio samo sa Mangrooveom, to je bila prva velika škola, cijeli taj prvi album je bio ogromna škola, nakon toga smo 2012. Snimili i drugi album (Put na mjesec), u međuvremenu sam počeo svirati i dalje, pa sam svirao u Less than a minute, Toboganu, s njima sam snimio live album, a imao sam i preteču Chuia, band Punk data, koji je snimio jedan psihodelični jazz rock album. To se uglavnom raspalo i onda se kroz probe Mangroovea desio i ovaj CHUI. Na nekim sessionima smo se nalazili bubnjar i ja, te počeli svirati glazbu koja nam se jako svidjela, pozvali smo i trubača, koji je tada bio u Mangrooveu i tako je nastao prvi album Chuia ( Chui, 2012.)

Chui logo

DK: Taj lik, mali Chui, kao što vidimo on nije leopard, on izgleda kao vanzemaljac. Odakle on dolazi i koje su mu namjere?

Toni: Imao sam ideju za taj naslov još i prije, čak smo par koncerata od Punk date, odsvirali pod imenom Chui, ali dečki su više htjeli da bude Punk data, pa je i bilo. To je bila super ideja, kao ono čuj, naravno, ljudi kažu svakodnevno čuj, nisu ni svjesni da dnevno toliko puta kažu riječ čuj. Čuj ovo, čuj ono, gledaj čuj. A s druge strane me je ta riječ asocirala na nekog malog, simpatičnog, neko biće, nekog svemirca, onako slatkog, kao čovjek mali. Onda sam spojio tu riječ, dao sam joj velike uši, što je jasna poruka što treba raditi s tom glazbom, a kasnije sam otkrio da na swahili jeziku znači leopard, pa je dobio i rep. To mi je super jer swahili jezik su često koristili američki glazbenici 70-tih, Herbie Hancock – album  Mwandishi (1971.), McLaughin – mahavishnu, to je bila fora povezanosti retro-Afrika. Pa se to spojilo, a nedavno sam otkrio da je Chui i kinesko prezime, nekih velikih, bitnih dinastija, kineski gusar je isto bio Chui. Tako da se nadam i karijeri u Kini, da probamo.

DK: Onda ti jedan život nije dovoljan, da odradiš Kinu. Vidimo da je u bendu do sada bilo puno kadrovskih promjena, ti ostaješ, kao glavni skladatelj, ali zbog čega dolazi do tih pretumbacija?

Toni: Mogu biti razne stvari, kao i u svakom drugom bendu. Prvo smo se morali rastati s trubačem Andrejom Jakušem, tu je došlo do promjena načina razmišljanja općenito o glazbi i funkcioniranju benda, s obzirom da smo imali veliku razliku u godinama.On je bio deset godina stariji od nas i već u nekom svom, malo sporijem filmu, koji njemu više odgovara, a mi smo bili mladi i nabrijani (…idemo, sad ovo, sad ono…idemo odma’ drugi album…), naravno, na kraju je to puklo. Onda je u bend ušao Vojkan Jocić, on je ušao, zapravo, kroz snimanje tog drugog albuma ( Second arrival, 2013.), snimio je par stvari umjesto Andreja i ostao u bendu, a kako smo privodili taj album kraju, desilo se da je i Đuro Dobranić ušao u tešku fazu obitelji i odlučio se povući iz te priče. Tada je taman bubnjar Janko Novoselić uletio na promociji tog drugog albuma.

DK: Sad ni Janka više nema u bendu?!

Toni: Sad više nema Janka, jer je on osnovao svoj Kozmodrum i nekako se posvetio ful tome. S njim imamo super odnose i nikad nije bilo problema. Super smo sretni i zahvalni što je sve unio u bend, i sviramo kroz ovu suradnju sa Jazz orkestrom HRT-a.

TONI-6

DK: Kako komentiraš da je zadnji album sa Jazz orkestrom HRT-a na svim listama prvi i koliko će to utjecati na probuđenu jazz scenu. Postoji neka vrsta pozitivne histerije, pogotovo prema tom albumu.

Toni: Album prije ovoga (Third Sun from the Stone, 2015.) je bio također prvi na više manje svim listama, zapravo tu su se pomakle neke stvari, od manjih jazz klubova došli smo na rock festivale i rock pozornice. Tako smo uspjeli privući puno publike, koja možda nikad ne bi došla u kontakt s nama i ovo sad samo dalje nadograđuje cijelu priču. S jedne strane mnogi to percipiraju kao pre-jazz, nekima je to pre-rock, tako da je stalno to neka plovidba. Što se tiče utjecaja na scenu, kako je Chui uspio iskoračiti, završiti albume i izdati, napokon se pokrenulo, došla je scena muzičara koji su studirali vani i krenuo je val od 2012. na ovamo. Chui  je ispao kao neki predvodnik. Mislim da je u Zagrebu trenutno najbolja scena u tom segmentu. Ima puno jazza i puno alternativne muzike, tipa Porto morto, Mimika orkestar, grupa On, Kozmodrum, Mangroove, Zmaj, Peglica i komandos, Seven that spells, Zvjezdan Ružić sextet, Problemi, Moskau, recimo Žen, prekrasan bend, puno kantautorica, Irena Žilić, bend Svemirko…

DK: Chui je već duže vrijeme voljeno biće. Tko je idejni pokretač ove nove hvaljene i očaravajuće suradnje s orkestrom državne radiotelevizije?

Toni: To je došlo u glavu prvo Andreasu Marinellu, šefu dirigentu orkestra, on nas je pratio neko vrijeme i to mu se jako svidjelo, a Janka i Vojkana je već poznavao kao česte suradnike orkestra, tako da je to bilo vrlo logično i jednostavno. Jedino ja sam kao novi trebao upasti u taj moment.

CHUI-live

DK: Ova je koncertna veljača (februar) u geografskom znaku Kraljevine SHS, evo prvoga je bila Slovenija, 14. Srbija (Beograd, Josipa Lisac + Chui), a 17. veliki koncert u Zagrebu. Što očekuješ od nastupa. A i koliko nam fali to veliko glazbeno tržište?

Toni: Očekujem da ćemo se prije svega svi lijepo provesti, zabaviti, puno lijepog druženja. Ma bit će sve dobro, što god da bude bit će dobro. Tržište nam puno fali, evo u Beogradu smo prvi puta, a prije par ljeta smo bili čak i do Makedonije i mislim da je nužno za funkcioniranje jednog benda ta cijela scena, jer kod nas je premalo mjesta za svirku. Mislim da kad bi se povezali bar ti veći gradovi u regiji, da bi bendovi mogli jako lijepo raditi. Možda ne od jednog benda, ali od par projekata bi se dalo egzistirati.

DT: Mogućnost življenja od glazbe, čest je slučaj glazbenih parova, poznato je da se i ti i Željka (djevojka) bavite glazbom. Može li se?

Toni: Može se, upravo time sto smo par je sve lakše i bolje. Da je netko od nas dislociran nekim drugim poslom, u nekom radnom vremenu ne bi bilo dobro. Isto tako ako ta druga osoba nije u glazbi, ima neka druga viđenja stvari nije dobro, osim ako nije menadžer. U našem slučaju super uspijevamo, imamo svoje vrijeme koje raspoređujemo kako nam odgovara i najveća smo podrška jedno drugome. A da bi preživjeli od glazbe, a nemamo sad hitove radijske, ne znam kakve, treba dosta kopati i raširit se na mnogo strana. Mnogo puta je to frustrirajuće i jako te iscrpi, misliš da nećeš moći stići sve, najrađe bi malo nestao na neko vrijeme. Prođe i to i sretan si na kraju kad sve to uspije i super je.

Toni-2

DT: Budućnost?

Toni: Ne treba ni o čem previše razmišljati, treba samo svirati, što bude bude. Ako ne bude, ne treba biti.

DT: Da spomenemo još malo Mangroove i životnu družicu Željku Veverec, je li ona sada zapostavljena velikim uspjehom Chuia?

Toni: Bila je ona gost na par albuma Chuia i biti će jedna pjesma Chui Feat. Mangroove, pripremamo četvrti album Mangroovea, a radimo i Željkin solo album, ona je u kazalištu Komedija, igra Aidu i pjeva u Jesus  Christ Superstar, sinhronizira crtiće, stvarno smo na sto strana. Udarnički. Imamo neki osjećaj, kako nemamo još djece, vrijeme kuca i ako nećemo sad, onda kada ćemo. Sad imamo svo vrijeme svijeta da to zakucamo do kraja.

TONI-7

PITANJA UREDNIŠTVA IZ NOVOG SADA:

ZP: Saradnja sa Fil Tilenom je pokazala da vas ne zanima samo glazba kao takva. Planirate li još sličnih angažiranih tekstova?

Toni: Politika nas definitivno ne zanima, mislim da je to bio prvi i zadnji slučaj da smo ušli u takve stvari. Kasnije sam imao neke intervjue, gdje sam, budala, odgovorio na neka pitanja i onda se iz svih tih glazbenih tema izvuče ta jedna rečenica i ne bih se htio petljati u te stvari.

ZP: Prvi put kad sam vas slušao imao sam utisak da dolazite iz Skandinavije. Podsjetili ste me na neke tamošnje sastave, koji kombiniraju jazz i post rock ( Jagga jazzist i sl.). Imate li i takvih uticaja ili je naposletku, to samo moj dojam?

Toni: Definitivno, mogu spomenuti i Esbjorn Svensson trio, Bugge Wesseltoft, Fire! Orchestra, imali smo sreće kad smo svirali u Nizozemskoj (Eurosonic, 2017.) da smo upoznali ekipu s Islanda, ADHD, koje smo inače pratili i slušali, razmjenili diskografiju, evo neki dan u Sloveniji smo upoznali bend iz Litve (Sheep got waxed), koji bi po konceptu mogao biti litvanski Chui.

TONI-8

ZP: Imam utisak da ste katapultirani na vrh hrvatske i regionalne scene. Koliko, ustvari, sviračkog iskustva stoji iza toga?

Toni: Tog sviračkog iskustva ima dosta u ostalim članovima benda, malo manje u mene. S obzirom da su Janko Novoselić i Vojkan Jocić akademski obrazovani glazbenici. A u novoj postavi gdje su Konrad Lovrenčić na basu i Ivan Levačić na bubnjevima, malo se nekako to sad izbalansiralo, spojilo u jedno tijelo i nekako ni jedan bend ne zvuči kao Chui sad. Super je bilo i s Jankom, ali to je bilo nekako više za jazzy svirkice, općenito sound je bio mekši, sad to ima neku snagu. Ulovilo je neku putanju njemačkog benda Passport, tu energiju i taj groove. I Soft Machine, ali u suvremenom kontekstu.

ZP: Kad ćete doći par stotina kilometara istočno da vas čujemo uživo?

Toni: Stalno pokušavamo dogovoriti nastup na Beogradskom jazz festivalu, na Nishville jazz festivalu, dobar sam s Mišom Relićem, koji vodi Bitef Art Cafe, s njim sam u kontaktu. Tako da pokušavamo.

U Srijedu, 14.02. na Dan Zaljubljenih Chui su gosti na koncertu Josipe Lisac u Sava Centru, a ja je pratim na klavijaturama cijeli koncert.

fotografije : Marko Kova Kovačić, sem “CHUI live” i “CHUI logo” koje su skinute sa FB stranice benda uz dozvolu.